Početak adventa za neke znači i početak ukrašavanja stana. Priznajem da sam i ja jedna od njih, tako da je u našem stanu cijeli prosinac obilježen mnoštvom
lampica, svijeća, zvjezdica i pahulja na gotovo svakom koraku. Sve to je zbilja nevjerojatno
za osobu koja je do prije nekoliko godina prezirala Božić što je najbolji dokaz da se
ljudi mijenjaju.
Završetak božićne priče za posljedicu ima – pomalo prazan osjećaj. Stan postaje suviše običan,
ništa se ne sjaji i ne blješti, a mjesto gdje je stajao bor čini se poput dodatnih 10
kvadrata koji zjapi i vrišti da je totalni višak.
No kako odvikavanje od Božića ne bilo suviše
bolno, ove sam godine neke ukrase odlučila ostaviti. Ikeina visilica u obliku
zvijezde sad je dobila počasno mjesto na prozorskoj dasci. Sa snijegom u
pozadini uklopila se u zimsku priču koja može još neko vrijeme trajati.
Ikeina božićna zvijezda |
Isto vrijedi i za
središnji dekor na blagavaonskom stolu. Češeri od ove i slatkiši od prošle
godine, postali su ukras koji će nas još neko vrijeme zabavljati. Izbor svježe rezanog cvijeća u ovo doba godine ionako nije baš neki, a svježe
začinsko bilje donijelo je malo zelenila i osjećaj da priroda (tamo negdje daleko) još diše i
postoji.
I kao posljednji dašak ostavljenih božićnih ukrasa - morske su životinje. Visjele su sa stropa prije, a vise i sada, čisto kao podsjetnik da se ljeto kad-tad mora vratiti.