Sunday mood / Odvikavanje od božićnog blještavila

Početak adventa za neke znači i početak ukrašavanja stana. Priznajem da sam i ja jedna od njih, tako da je u našem stanu cijeli prosinac obilježen mnoštvom lampica, svijeća, zvjezdica i pahulja na gotovo svakom koraku. Sve to je zbilja nevjerojatno za osobu koja je do prije nekoliko godina prezirala Božić što je najbolji dokaz da se ljudi mijenjaju.

Završetak božićne priče za posljedicu ima – pomalo prazan osjećaj. Stan postaje suviše običan, ništa se ne sjaji i ne blješti, a mjesto gdje je stajao bor čini se poput dodatnih 10 kvadrata koji zjapi i vrišti da je totalni višak.

 No kako odvikavanje od Božića ne bilo suviše bolno, ove sam godine neke ukrase odlučila ostaviti. Ikeina visilica u obliku zvijezde sad je dobila počasno mjesto na prozorskoj dasci. Sa snijegom u pozadini uklopila se u zimsku priču koja može još neko vrijeme trajati.

Ikeina božićna zvijezda

Isto vrijedi i za središnji dekor na blagavaonskom stolu. Češeri od ove i slatkiši od prošle godine, postali su ukras koji će nas još neko vrijeme zabavljati. Izbor svježe rezanog cvijeća u ovo doba godine ionako nije baš neki, a  svježe začinsko bilje donijelo je malo zelenila i osjećaj da priroda  (tamo negdje daleko) još diše i postoji.

 Neobičan ukras koji smo dobili za Božić, meduza "uhvaćena" u staklu (Zara home), s upaljenom svjetiljkom u pozadini, pridonosi životnosti prostora u kojem boravimo. 

I kao posljednji dašak ostavljenih božićnih ukrasa - morske su životinje. Visjele su sa stropa prije, a vise i sada, čisto kao podsjetnik da se ljeto kad-tad mora vratiti.